Zadnje mjesto na kome čovjek očekuje takve riječi zahod je sjemeništa. Nisam se smijao, tek sam krenuo u tu katoličku srednju školu i znao da se od mene očekuju ozbiljnost i odraslo ponašanje.
Bila je to normalna škola, više ili manje, dosta dečki bilo je sa sela, ja nisam. Nosili smo tamne boje i smijali se samo kada smo išli prema autobusnoj stanici poslije nastave. Neki ni to, jer su živjeli u zidinama samostana. Neki su se kućama vračali u roditeljskim autima. Upisani su tamo kako bi se pokazalo da su pravi Hrvati, vjernici, jedni od onih 90% ili koliko nas je već trebalo biti.
Neka hercegovačka djeca, loši učenici, prištavi, čiji su roditelji pobožnije slušali Thompsona nego Isusovu riječ.
Učili smo. Malo razgovarali, čak ni za gablecom. Nismo se tukli ni koksali, a poruke za vrijeme nastave nisam imao s kim izmjenjivati.
Čitao sam ta rezbarena slova jedno po jedno. Nisu mi uopće djelovala kao da ih je neko na brzinu ugravirao ključem, previše su fino izgledala, neki bolji i precizniji alat je angažiran.

Ja sa seksom nisam imao veze. Preko puta kuće živjela je jedna djevojčica, a s lijeve strane u dvorištu dječak.
Nisam ih volio. Ne mogu reći ni da su mi se sviđali. Doselili smo se u ovaj kvart prije mjesec dana. Ali, nisam ja nikog zapravo volio, niti je iko volio mene. U staroj školi zvali su me rak. Nisam imao karcinom, a nisam bio ni pretjerano deformiran već sam se pognuto kretao, sav zabačen prema naprijed. Kao rak.

Moja je porodica bila disfunkcionalna. Majka i otac uopće nisu razgovarali a lica su im bila zgrčena od mržnje. Išao sam sad i u točno takvu školu, i ja ću biti takav čovjek.
Ti moji susjedi, dječak i djevojčica pohađali su u normalne škole, kao i ja prije.
O seksu sam rijetko razmišljao, nisam si dozvoljavao da misao ode predaleko. Pretpostavljao sam da se dečki samozadovoljavaju, ali nisam imao neki dokaz. Za cure već nisam bio siguran; kako kad nemaju penis?

Od drkanja se ide u pakao, ali ja sam o tome sve više razmišljao gledajući ljude na televiziji, nikad školske kolege. Drkanje na dečke šalje te u žešli pakao, pa sam zato na silu mislio o curama. Samo koja sekunda i orgazam. Učitelji, časne i velečasni, potrudili su se da znamo kako je homoseksualnost najgori grijeh koji mladi Hrvat može počiniti, osim ako nekako u rabotu nije uključen i abortus.
Ako je, sigurno si u paklu, sto posto. Časna Lidija vrištala je govoreći o tim stvarima.
Zato su one riječi u veceu za mene predstavljale spasenje – dečki su za uživanje, a cure za treniranje.

Na nastavi sam uvukao ruku na erekciju. Volio sam svoj penis. Volio sam kako je tvrd i što nisam dozvoljavao dječacima da ga vide u svlačioni, jer je bio moj. I jer je na jedan poseban način ispod sebe imao mala ali fino razvijena jaja.
Jedva sam čekao da odem doma, da ga izdrkam. U staroj školi prebili bi te zbog pederluka.
Ako bi mislili o tebi da si homoseksualac. Za mene niko nije mislio ništa. Koji put je dobro da te se vidi kao jedno veliko ništa.

Biologiju je predavala sredovječna časna, imala je najmanje 30 godina. Razmišljao sam o dječaku iz ulice čije ime nisam ni znao. Razmišljao sam i o susjedi, čije ime isto nisam znao. Bila je lijepa. I on je bio lijep. Ali ta je cura djelovala njegovano, uvijek u čistoj, drugačijoj haljini. On je imao dugu kosu. Moja je mama takve zvala 'klošari'.
I tako sam se pod satom biologije smijao u ruku zamišljajući njih dvoje da se skidaju, zamišljao visokog malog golog, s isturenom erekcijom kako joj govori da je njegov kurac stvoren za dečke, a da će se on na njoj izjahati samo zbog vježbe jer curice za to služe. Ako joj paše dobro, ako ne, ništa. Al da zna na čemu je.

Djevojčica se spušta na koljena i gleda mu ga iz bliza. Kurac mu je u fantaziji veći od mog; em zato što je stariji, em što sam siguran da baš svako ima veću kitu od moje.
Ona se skida, svoju bijelu haljinu s crvenim rubom, čak i sokne, i ostaje u gaćicama i potkošulji. Stoje u njenom vrtu, ona osjeća da joj se sisice nadižu, iako…ni nju ne pale dečki. Djevojčica od kada zna za sebe zna i da su DEČKI ZA VJEŽBU, A CURE Z A UŽIVANJE.
To mu i govori. Povrijedila ga je, silno. Zajecao je, malo mu je i omekšao od njenih riječi. On je izrezbario ono u zahodu. I ona isto tako u ženskom.

Sad su odjednom oboje goli, ali kako ne znam ništa o golim djevojkama nisam išao u detalje. On želi nju, ona želi njega, ali stvarno žele suprotno. Zato će ostatak života biti zbunjeni onime što su dobili. Jer će se ona jebati sa stotinama prekrasnih muškaraca, kad je i sama tako lijepa, a on sa bezbroj ljepotica, jer je zgodan na svoj odrpani, neobavezan način, i jer ima mirne oči kada se smije, a u kuta usne čuči mu opasnost.
Prijatelji ga zovu Leone. Ne Leo, već Leone. Ne znam zašto, ali moguće da je tako.

Ta djevojčica ima crni čuperak na pički. Oni ima crvenkaste dlake. Odlučili su da će se jebati. Zbog vježbe. I drugi put će se ševiti da treniraju seks, a kasnije će ih vrijeme zgaziti i jednostavno će se nastavit karati kao i svi ljudi. Naučit će što pali djevojčice a što dječake, kako je sa ženama, kako s muškarcima, sve će na kraju biti zabavno.
Ja sam svršio u hlače.

Jeli bilo dobro? Još nikada nisam svršio na javnom mjestu. Kurac mi je pljunuo šest puta. Bio je vruć dan, nastava tako dosadna. Primio sam ga i grubo cijedio da sve izađe. Tko je napisao onu jedanaestu zapovijed, najbitniju od svih?
Izgledalo je kao svježa rezbarija, a oko nje ni jedna druga. Ni na učeničkim klupama, ni u ormarićima u svlačioni, podovima. Nigdje. Neoznačena škola. Osim te jedne rečenice koju su morali vidjeti i ostali dječaci.
Zar niko nije prijavio velečasnom? Sve su to bili šupci, mali seljački poltroni, sigurno je.
Uprava ju je već mogla maknuti, ovo je bila vjerska škola, stroga.
Ali, i dalje je bila tamo, u svoj svojoj divoti.
Pitao sam se dali to znači da u samostanskim zidinama postoji grupa dječaka koja vježba na djevojčicama, a uživa se s dječacima? Kad savladaju ševu ženske, bolje jebu muškarce?
I jednom kad to savladaju, više neće imati s njima posla?

Vrijeme je da napravim nešto što nikada u životu nisam. Pokažem inicijativu. Osnovat ću grupu. Klub. Pronaći dječaka koji je izrezbario one riječi.
Pokrenuti projekt.
Mogli bi se naći po noći u nekoj prostoriji, podrumu, arhivi. Obasjani svjetlima svijeća. Ustat ću i glasno kao sestra Lidija dreknut, «Djevojčice su za vježbu, a dječaci za uživanje!»
Najgore što mi se može desiti je da me izbace odavde…ali, jel to baš toliko grozno…?

Trebao sam razraditi detalje. Svi su pisali test, tako da sam izvadio teku i pravio se da i ja pišem. Dobit ću nedovoljan. To mi se još nikada nije desilo. Ali je vrijedno. Umjesto gradiva zapisao sam,
«Vježba u četvrtak. Ispiti u nedjelju navečer.
Mjesto po dogovoru, pitati osobno Matiju Penića.
Uživat će se.»

Javilo mi se dosta dječaka koji me nisu gledali u oči već u vrhove svojih cipela.
Nije bilo ni potrebe, znalo se o čemu govorimo, na što se misli. Svi smo srali u onoj kabini.

Poslije mise se to odvijalo, kad bi vjeroučitelji nažderani spavali.
Nije bilo u blizini nikakvih curica za vježbu jer je ovo sjemenište, zato smo se pravili da su neki od nas ženske i da su im čmarovi pičke, i na njima se treniralo.

Iako smo mi trebali biti bolje obrazovani od djece u civilnim školama, nešto nam je promaklo. Onaj tekst u zahodu nije napisalo dijete, već odrasla, vješta ruka…

Nastavlja se…

Povratak na erotske priče